Prvo se dogodila prva nagrada Marin Držić za najbolju neobjavljanu i neizvedenu dramu, onda je izvedena i dobila nagradu za najbolju predstavu u cjelini na Nagradi hrvatskog glumišta, a onda je na istom spektaklu HDDU-a, nagradu osvojio i jedan od glavnih glumaca. Tako je, radi se o 'Žabi' Dubravka Mihanovića, u režiji Franke Perković, a sve to u maloj kazališnoj dvorani teatra &TD, jer valjda, nigdje drugdje za takvo nešto, mjesta ni nema.
No, šalu na stranu, jer tema kojom se ovdje bavimo prilično je ozbiljna. A tema je hrvatska sadašnjost, odnosno post-ratna hrvatska sadašnjost, ona o ljudima u kolicima koji boluju od PTSP-a, ona o premladim umirovljenicima, ona o neprijavljenim kalašnjikovima i minobacačima u smočnicama vaših susjeda, ona o mladim ljudima bez posla, o liječenim alkoholičarima i razorenim brakovima. Ona, o kojoj hrvatsko kazalište i film naprosto obožava pričati i priča konstantno. A kako i ne bi? Zar ne volimo reći – pa to je naša stvarnost! I iz toga očigledno i nužno, i prečesto nažalost, proizlazi i naša umjetnost. Ali, to ne znači da treba očajavati! Samo se treba prisjetiti one stare pričice o majmunima koji, ako im date čitavu vječnost da udaraju po pisaćoj mašini, na kraju napišu Hamleta...
Dubravku Mihanoviću, naravno, nije trebala čitava vječnost, i tako je u bitno kraćem roku napisao malenu dramicu o malenim ljudima koju je Franka Perković u malenoj produkciji smjestila u malenu dvoranu &TD-a, i učinio hrvatsku poslijeratnu dramu i kazalište sretnijim mjestom. Dakle...
Badnjak je. Zeko je bivši branitelj koji boluje od PTSP-a, i vlasnik je brijačnice na periferiji grada. Njegov brat Toni ima problematičan brak, a i voli popiti i prokockati. Grga, prijatelj koji navrati u brijačnicu svako malo, vozač je taksija i ima nefunkcionalan odnos s bitno mlađom djevojkom od sebe. Zeko, koji je nasilnik, raskinuo je odnos sa svojom ženom i kćeri, i nakon žustrog razgovora sa svojim prijateljima ostaje sam u svojoj brijačnici, sa iz rata sačuvanom ručnom bombom koju planira upotrijebiti da bi si okončao muke. Ali, hvala bogu, mladi i pametni diplomirani komparatisti književnosti ne mogu pronaći posao, pa prodaju knjige od vrata do vrata da bi preživjeli, i ne sluteći da će njihov ulazak u određenu brijačnicu rezultirati još nečijim preživljavanjem...
U ulozi očajnog PTSP-ovca nalazi se Sreten Mokrović, brata Tonija glumi Franjo Dijak, Sven Medvešek ima ulogu Grge, a mladi nezaposleni spasitelj situacije jest Filip Juričić.